Od 1984. godine crkveni prostor Evanđeoske crkve u Mostaru - Brankovac se nalazi u rodnoj kući Alekse Šantića, poznatog Mostarskog pjesnika.

Tema i stil pjesama Alekse Šantića proteže se od vrlo snažnih emocija zbog socijalne nepravde njegovog vremena do ljubavne nostalgije. Njegova poezija o Mostaru i rijeci Neretvi odiše čistim patriotizmom i smatra se posebno lijepom. Šantić je napisao i brojne ljubavne pjesme u stilu bosanske ljubavne pjesme, sevdalinke; najpoznatija je 'Emina', koja je uglazbljena i često pjevana. On je također mnogo pisao o Bogu, i istinskoj vjeri nasuprot formalnoj religioznosti.

Jedna od takvih pjesama je 'Pred raspećem' http://www.santic.org/p/Aleksa-Pred-raspecem/71/

koju je Dalibor Kojić, starješina u EC Brankovac, uglazbio  https://www.youtube.com/watch?v=wwb7dgVwJlo

 Aleksa Šantić je doživio mnogo tokom svog života; on je patio i nosio bol života, osječajući se naizmjenično slab i jak. To je jedan od razloga žašto se ljudi mogu lako poistovjetiti sa njim, suosjećati s njim i pronaći sebe u njemu. Aleksa je bio pjesnička duša čistog srca i oštrog humora.

Miroslav Volf, profesor i teolog, je napisao knjigu o Šantičevoj poeziji '»I znam da sunce ne boji se tame« Teološke meditacije o Šantićevu vjerskom pjesništvu'koja se nalazi na ovom linku
https://www.bib.irb.hr/1065454/download/1065454.I_znam_da_sunce_ne_boji_se_tame.pdf